Tuesday, September 14, 2010

Vakuum

Na prljavim čistilištima raštimovanih veselja nesmisleno osamljenim druželjubivim smrtima
Gde raspakovana čekanja stradaju rasterećena domišljanjem prošlosti
Praoblikovno ćutanje popijenim pijanstivima izjeda hranu osama nam
(Raskopano ugrižene za gromoglasno ništovanje nemir razbludelih ocrnjenja šalama Hristoliko mislenog "Ne!" ili nelikom istomislenog "Da!")
Upija u kiši udavljene suze
Samo da bi namirisane spremnosti za Njega njemu bile Ja učaureno ulepšane konzervisanim oprošljenjima isprošene sadašnjosti
Kako bi upitana požurenost na nabujalim zaboravima šaroliko isprosila borbu gneva
Gde daleko ničije ruke dodiruju me umrlo ohladnelu glupostima još sveizrecivim
U nedorečenostima zagrađene pitkosti života najjednostavnije zakomplikovanog gromoglasnim nestajanjem nemosti
Dok pralik večnosti u pomračenja svečanosti šapuće mi viđenja Jednog.
E baš neću na sastanku zala započeti začinjanjem smeha
Ničije podtišine više neće tihovati prauzrocima pokajanja
Dok noć nadnaduvena vetrovima straha omamljuje me mirisima raspadnutih pobećanja
Doći ću prepradavno zaraslim umorstvima
I zbaciti se u zagrljaj
Tebi u suistinu!

No comments: